Mješovita vrtićka skupina
Znanstvene spoznaje razvojne i kognitivne psihologije dokazale su da djeca do 8. godine života najbolje uče kombinirano od djece i odrasle osobe. Uspješnije uče kad su im zaposlene ruke i kad im se pruža konkretno iskustvo kroz bogatstvo materijala i poticaja.
U mješovitim skupinama program kao takav napismen ne postoji i prilagođava se svakom djetetu, a tek onda zbirno i skupini. Odgojitelji poštuju tipični razvojni ciklus djeteta (dobnu primjerenost), ali isto tako poštuju svako dijete kao pojedinca. Mješovite skupine prilagođene su svoj djeci, razvijaju klimu u kojoj su djeca više uzbuđena, motiviranija, željna preuzimanja intelektualnog rizika i spremnija doći u vrtić.
Istraživanja pokazuju da su pobornici mješovitih skupina na pravom putu. Larry Cuban sa Stanfordskog sveučilišta napominje da su problemi koje imamo u obrazovanju direktno povezani sa strukturom kako su ustanove organizirane. “Ustanove su strukturirane poput tvornica u kojima se očekuje da djeca uzimaju strukturirane materijale i daju uniformirane rezultate”. U svom radu on naglasak stavlja na promjenu najvažnije jedinice ustanove – obrazovne skupine koja bi trebala biti mješovite po dobi.
Mješovite skupine predstavljaju prirodni poligon za učenje emocionalnih i društvenih vještina za koje se sve više pokazuje da su u realnom životu važnije nego puko poznavanje činjenica.
Važni su i vršnjaci i stariji
U odnosu s vršnjacima, ali i s djecom koja su starija ili mlađa od njih, djeca stječu važna iskustva. Često se zaboravi važnost druženja djeteta i sa starijom i s mlađom djecom, a zbog pretjeranog naglašavanja važnosti druženja s vršnjacima. Nije prirodno za dijete da većinu vremena provodi u dobno jednoličnim grupama gdje nema prilike steći brojna iskustva važna za svakodnevno funkcioniranje. Osim toga, u jednoličnim grupama dolazi do usporedbe djece međusobno i razvija se kompetitivnost, umjesto da se prati djetetov individualni napredak. Također, istraživanja pokazuju da djeca do 8. godine najbolje uče upravo kroz interakciju i iskustvo s mlađom i starijom djecom, te odraslima.
Prednosti mješovitih skupina
Prednosti ovih skupina, za razliku od homogenih, odnosno, dobno ujednačenih, skupina, su višestruke. Dobno mješovite skupine vrlo su prikladan oblik življenja i učenja djece u dječjem vrtiću i nasličnije su obitelji u kojoj se svatko brine o svakome na prirodan način, u kojoj nema ni previše ni premalo brige o pojedincu, nego upravo onoliko koliko je potrebno. U takvim skupinama najčešće nema pojave previše zaštićene djece. Djeca uče na prirodan način sve ono što zajednički način življenja i rada. U dobno mješovitim skupinama više je socijalnih kontakata među djecom, više pozitivnih izražavanja emocija i mašte, a manje kompetitivnosti i agresivnosti. Također, djeca više međusobno surađuju, pomažu si, dijele i razmjenjuju stvari.
Prednosti mješovitih skupina za mlađu djecu
U mješovitim skupinama mlađa djeca lakše i brže prihvaćaju i sudjeluju, primjerice, u samoposluživanju, lakše se odlučuju za odlazak u druge odgojne skupine i za korištenje prostora cijelog vrtića, te lakše prihvaćaju novog odgojitelja. Mlađa djeca uče od starije djece, imaju mogućnost biranja prijatelja po interesima, a ne samo po dobi, razvijajaju bolje socijalne vještine, uče opažanjem starije djece kako rješavati konflikte, pristojno ponašanje, brigu o sebi. Mješovite skupine imaju i pozitivan utjecaj na razvoj govora.
Zašto su mješovite skupine bolje i za stariju djecu?
Starija djeca lakše dolaze do izražaja, iznose svoje stavove i ideje, brižni su prema mlađima, pomažu im i pokazivanjem onoga što oni mogu učvršćuju svoje samopouzdanje.Kod starije djece mješovite skupine potiču razvoj brige o drugima i pomaganje, sklonija su cijeniti individualnost, a ne dob ili spol, te imaju mogućnost odabira mlađeg prijatelja ako to odgovara njihovim potrebama i interesima.
Odgojitelji
Mješovite skupine odgojiteljima smanjuju zadatak da konstantno zadovolje iste vrste potreba za mnogo djece u skupini. U skupinama mješovite dobi postoje različite potrebe, stilovi i komunikacijske sposobnosti koje smanjuju napetost i vjerojatnije je da će potrebe svih biti ispunjene. Primjerice, starija djeca mogu se poslužiti žlicom dok odgojitelj razgovara s mlađom djecom koju treba hraniti. Skupine mješovite dobi također proširuju odgojiteljeve resurse za djecu, dok homogene skupine mogu ugroziti potencijalni napredak odgojitelja na način da usmjeravaju odgojitelje na vrlo uski raspon razvoja djeteta. Kao rezultat toga, često se za neke odgojitelje može čuti kako su “dobri samo s bebama, a ne sa starijom djecom” ili da samo “vole raditi sa starijom djecom, a ne s bebama”. Miješanje djece različitih sklonosti u istu skupinu odgojiteljima omogućuje proširivanje vlastitih stajališta i iskustva.
Vrlo je važno da roditelji i odgojitelji budu informirani te senzibilizirani ovakvim načinima rada vrtićkih skupina te da shvate kako, bilo njihovo dijete mlađe ili starije u skupini, svakako neće biti zakinuto niti usporeno u razvoju.
S poštovanjem,
stručni tim DV Pčelica Vrgorac